GPS: 40.665350N 24.763945E
Kinira (Κοίνυρα) je mirna plaža u istoimenom mestu na putu iz sela Potamia ka Rajskoj plaži (Paradisos). Od Limenasa je udaljena 20 kilometara.
Kinira je neorganizovana peščano-šljunkovita plaža koja se nalazi u istoimenom naselju i svega 2 km od poznate Rajske plaže (Paradisos).
Ovaj uski pojas peska i šljunka nije organizovan i nema ležaljke, suncobrane i tuševe, ali nema ni gužve, čak ni u sezoni. Od magistrale do plaže vodi zemljani put u dužini od nekoliko stotina metara i možete da se parkirate bukvalno uz samu plažu. U zaleđu plaže ima zelenila. Voda je veoma čista i bistra, a obala peščano-šljunkovita pa malo procunjajte dok ne nađete deo koji Vam se najviše sviđa. Kinira je podeljena na dva dela, po jedan sa obe strane rta. Improvizovani parking i većina kupača dolazi na deo bliži Golden Beachu (levo kad gledate od rta). Smeštajne objekte, taverne i prodavnice ćete pronaći u samom selu.
Iskreno, ako Vam nije usput nema razloga da se cimate jer plaža nije ništa posebno, a ako odete malo južnije, vrlo brzo stižete do plaže Paradise (Paradisos), jedne od najpopularnijih i najpeščanijih na Tasosu. Kinira je najbliže mesto ovoj plaži i udaljeno je oko 2 km.
Samo naselje Kinira ima bogatu istoriju koja seže do Feničana. Danas je među meštanima poznata kao “Lutru”. Selo je, dakle, bilo poznato još u antičkom svetu i Herodot ga je u svojim zapisima nazivao “Enera” i Kinira. Feničani su eksploatisali drvo i rudnike zlata na Tasosu, mnoge u okolini Kinire, u razdoblju 1600.-1500. pre Hrista. Postoje ostaci kupatila iz vizantijskog perioda i starohrišćanske bazilike koji su preživeli. Tokom mračnog perioda, gusari su zaklali mnoge hrišćane na mestu poznatom kao “Fonias”.
Naselje ima bogatu istoriju koja seže do Feničana. Herodot ga je u svojim zapisima nazivao “Enera” i Kinira.
Zbog mnogih izvora u okolini vegetacija je vrlo gusta i zato se Kinira smatra mestom blagoslovenim od Boga. U prošlosti je bilo malo stalnih stanovnika koji su se bavili ribolovom ili stočarstvom. U periodu skupljanja maslina koji lokalno stanovništvo zove maksuli, ljudi iz svih krajeva ostrva su se okupljali oko ovog teškog posla. Čak i danas kada su meštani brojni, Kinira i okolina se i dalje razvijaju, ovoga puta zahvaljujući turizmu.
U području Kinira postoji malo privatno ostrvo, nazvano Kiniriotiko (ili Kinira) koje je nenastanjeno iako se čak i danas tu nalazi kuća osobe kojoj ostrvo pripada. Gotovo cela površina je prekrivena borovinom, divljim maslinama i niskim rastinjem. Morska obala oko ostrva je kamenita i strma. No, vode oko njega su bogate ribom, kako tvrde lokalni ribari, a do skora su tu živeli i delfini. Komunikacija sa ostrvom Kiniriotiko je na isti stari način, brodovima, a većina posetilaca su ribari.
U ovom selu ne postoji mnogo više od onoga što Vam je potrebno. Tu su restorani i taverne, picerija, super market kao i smeštajne mogućnosti.